11.1.2010, Slobodna Bosna, Srbija, zemlja posvađana sa susjedima

Slobodna Bosna, 11.1.2010.

Tužba na tužbu
SRBIJA ĆE IZGUBITI PROCES U HAAGU JER GENOCIDA NAD SRBIMA NIJE BILO
Nakon podnošenja protivtužbe protiv Hrvatske u kojoj se ova zemlja tereti za genocid nad Srbima u posljednjem ratu, sa osvrtom na zločine počinjene u Jasenovcu, odnosi Srbije i Hrvatske su dramatično pogoršani, međutim Srbija nema ništa bolje odnose ni sa ostalim svojim susjedima - Bosnom i Hercegovinom, Kosovom i Crnom Gorom; Naša novinarka analaizira razloge zbog kojih se srbijansko rukovodstvo odlučilo na ovaj čin i otkriva zbog čega srbijanske vlasti već tri godine izbjegavaju da usvoje Deklaraciju o Srebrenici.
Pravnici upozoravaju da bi u Haagu tokom suđenja mogli isplivati do sada nepoznati detalji o učešću Srbije u ratu i da će taj spor ovu zemlju koštati milione eura
Prvog radnog dana u ovoj godini Srbija je Međunarodnom sudu pravde u Haagu podnijela krivičnu tužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima tokom rata od 1991. do 1995. godine. Tužba u čak pet tomova sadrži detalje vezane za zločine počinjene nad Srbima u Gospiću, Sisku, Pakračkoj poljani, Karlovcu, Osijeku, Paulinom Dvoru, Medačkom džepu, na Maslenici i tokom operacija Bljesak i Oluja. Srbijanska tužba sadrži i istorijski presjek srpsko-hrvatskih odnosa, sa naglaskom na događaje iz Drugog svjetskog rata i na masovno stradanje Srba u logoru Jasenovac. Zvanični Beograd svojom kontratužbom, kako saznajemo, traži i još neprecizirane finansijske reparacije.
Podnošenjem ove tužbe otvorena je nova etapa dramatičnog pogoršanja odnosa dvije države. U srbijanskim državnim medijima i izjavama srbijanskih zvaničnika sve je uvijeno u oblandu objašnjenja istorijskih okolnosti koje su dovele do ponavljanja genocida. Glorifikacija govora mržnje prema Hrvatima, defile desničara u javnom životu i inaćenje prema susjedima obilježili su prve dane 2010. godine u Srbiji.
Zagreb, odnosno odlazeći predsjednik Stjepan Mesić, naljutio je Beograd svojom najavljenom oproštajnom posjetom Kosovu, što će biti prva predsjednička posjeta Prištini iz okruženja, sa teritorije bivše Jugoslavije. Gotovo istovremeno oba hrvatska predsjednička kandidata izjavila su da neće, ako dođu na Pantovčak, povući hrvatsku tužbu za genocid koja je podnijeta Međunarodnom sudu prije 10 godina. Dodatno je Beograd pogodio još jedan gest čvrstog prijateljstva hrvatskog predsjednika sa kosovskim vlastima, a to je titula počasnog građanina Prištine. Srbijanske vlasti su to doživjele kao nepotrebnu provokaciju odlazećeg hrvatskog predsjednika.
Iako pravni stručnjaci bez imalo ograde upozoravaju političare da je gubljenje vremena pokušaj da se na sudu dokaže ono što u mnogo transparentnijem slučaju nije uspjelo BiH za genocid u Srebrenici, srbijansko rukovodstvo nije odustalo, podnesena je tužba na tužbu.


SUD ĆE TUŽBU ODBITI
Profesor međunarodnog prava i nekadašnji pravni zastupnik Srbije pred Međunarodnim sudom pravde Tibor Varadi smatra da je odluka Vlade Srbije da tuži Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde kontraproduktivna i bespredmetna.
“Taj spor nije dobar ni za Srbiju, niti za Hrvatsku jer se time nastavljaju tenzije koje su dovele do rata. Zbog tog uverenja ja sam u procesu pred Međunarodnim sudom zastupao stanovište da sud nije nadležan za genocid, u to sam verovao iz profesionalnih razloga, u to je verovalo sedam od 17 sudija. Međutim, Sud koji se za to proglasio nadležnim najverovatnije će zajedno razmatrati tužbu i protivtužbu i to će verovatno da vodi u okviru jednog procesa, jer se radi o jednom istom periodu, jednom istom sklopu i nizu događaja koje je najlakše sagledati zajedno.
Smatram da tužba za genocid nema nikakve šansi jer haški Tribunal ne samo da nikog nije osudio već nikog nije ni optužio za genocid u vezi sa delima počinjenim u Hrvatskoj. Prema tome, verovatno će se tužba odbiti. Istina, bilo je nedela i zločina, ali to nije u vidokrugu suda, jer sud sudi samo za genocid. S druge strane, mislim da bi se to moglo i krivo tumačiti ako sud na kraju dođe do zaključka da odbija tužbu, a možda i protivtužbu, jer to bi onda moglo da stvori utisak da je sve bilo u redu, a nije.
I to je jedan od razloga više pošto Međunarodni sud pravde nema nadležnosti ni za šta drugo osim za genocid da se time prosto ne može obuhvatiti ceo sklop događanja i sve tragedije i nedela, i zbog toga je mnogo bolje i ispravnije ići na individualnu odgovornost koja se proširuje za sva moguća dela. Istina i pravda, kao i određena satisfakcija, mogu se dobiti putem individualne odgovornosti, a ne kolektivne odgovornosti države.
Lično mislim da taj spor nije od koristi za razvoj u regionu, niti za evopske intergracije Srbije i Hrvatske. To je bio i jedan od razloga što sam se zalagao protiv nadležnosti MSP-a u vezi sa hrvatskom tužbom. Verovao sam, ako dođe do rasprave, da je to nekako silom prilika nastavak ratne retorike, što zaista nije dobro i da bi dosledno trebalo ići na individualnu odgovornost. Mirno rešenje spora, međutim, bilo bi najbolje za obe zemlje“, objašnjava Varadi.
Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, izjavio je da ni tužba Hrvatske, ni protivtužba Srbije, pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu nemaju nikakvih izgleda za uspeh. Obje su, kako ocjenjuje Dimitrijević, trošenje energije i novca, a najgore je to što se njima kvare poboljšani odnosi između država i otežava položaj Srba u Hrvatskoj. „Da bi se delo kvalifikovalo kao genocid, treba utvrditi nameru da se istrebi, uništi neka nacionalna, rasna ili verska grupa. Na teritoriji bivše Jugoslavije do sada je samo masakr u Srebrenici 1995. označen kao genocid“, rekao je Dimitrijević.
Radoslav Stojanović, profesor međunarodnog prava i nekadašnji šef tima za odbranu Srbije i Crne Gore po tužbi Bosne i Hercegovine za agresiju i genocid, smatra da je međusobno optuživanje Srbije i Hrvatske za genocid nepotrebno, kao i da će ove države morati da se više angažuju u procesu pomirenja. „One će to morati da učine pre nego što uđu u Evropsku uniju, a ako ne tada, onda kada postanu članice EU”, upozorava profesor Stojanović i insistira na povlačenju tužbi za genocid.
“Zločini u Hrvatskoj nisu takvih razmera kao što je bio zločin u Srebrenici. Tamo je najveći zločin počinjen u Ovčari gde je bilo 200 žrtava, a po definiciji krivično delo genocida podrazumeva fizičko uništavanje supstancijalnog broja pripadnika jedne etničke grupe. Ako je to manji broj, onda mora da postoji plan za izvršenje genocida, a to ne postoji, tako da nema mesta ni za tužbu ni za kontratužbu”, objašnjava Stojanović.
Međunarodni sud pravde, podsjetimo, 2007. godine presudio je da „Srbija nije saučesnik u genocidu i da na taj način nije prekršila svoje obaveze iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Glasovima 12 “za” i tri “protiv” ovaj sud presuđuje da je Srbija prekršila obavezu da spriječi zločin genocida po Konvenciji u smislu genocida koji je počinjen u Srebrenici jula 1995”. Srbija, međutim, nije pokazala nijedan znak razumijevanja za težinu ovakve presude i obaveze koje iz nje proističu - dakle, ocjena da Srbija „nije učinila sve da spriječi“ je u Srbiji protumačena kao uspjeh advokata Stojanovića i Varadija.


TADIĆEVE FLOSKULE
Do danas Srbija nije reagovala na ovu presudu MSP-a niti je prihvatila prijedlog Deklaracije o Srebrenici koji su u Skupštini Srbije podnijeli parlamentarci Nataša Mičić i Žarko Korać. Predsjednik Srbije Boris Tadić u februaru 2007. poručio je građanima i poslanicima u skupštini: „Veoma je važno da Narodna skupština u najskorije vreme usvoji deklaraciju kojom će nedvosmisleno osuditi zločin počinjen na području Srebrenice, što bi takođe značilo ispunjenje jednog dela današnje presude“.
Istu otrcanu frazu Tadić je ponovio tri godine kasnije, tačnije početkom ove nedelje na Ambasadorskoj konferenciji u Beogradu: “Srbija ima svoje obaveze prema BiH, srpski parlament treba da u budućnosti usvoji rezoluciju o Srebrenici, kao i drugim zločinima koji su se desili tokom ratova 90-ih godina, jer je to pretpostavka pomirenja u regionu”.
I dok izbjegava ispuniti obavezu prema BiH, Tadić pred istim sudom tuži Kosovo. Naime, na inicijativu službenog Beograda početkom decembra prošle godine pred Međunarodnim sudom pravde počeo je proces protiv legalnosti kosovskog proglašenja nezavisnosti 17. februara 2008. godine.I pored toga što su do sada 63 od 192 članice UN-a, te 22 od 27 članica EU priznale Kosovo kao legitimnu i nezavisnu državu, Srbija svojim dilplomatski aktivnostima pokušava nametnuti da se Kosovo nalazi unutar granica Srbije i da njegovo priznanje predstavlja kršenje međunarodnog prava. Očekuje se da 15 sudaca ICJ-a svoje savjetodavno mišljenje objavi polovinom 2010. godine i donese odluku u korist Kosova.
I dok su odnosi Srbije i Kosova na najnižoj mogućoj razini, odnosi Srbije i Bosne i Hercegovine su u posljednjih nekoliko godina također prilično zategnuti. Otvaranje sudskog procesa u slučaju “Dobrovoljačka ulica”, zatim presuda Iliji Jurišiću, do toga da BiH još uvijek nema ambasadora u Beogradu jer posljednja dva kandidata nisu zadovoljila kriterije srbijanskih službi problemi su koji prošle godine dodatno opteretili odnose dvije zemlje. Srbijansko rukovodstvo istovremeno šuruje sa Miloradom Dodikom pod izgovorom da je to njihova dužnost kao predstavnika zemlje potpisnice Dejtonskog sporazuma. Pri tom Srbija uporno odbija usvojiti Deklaraciju o Srebrenici, što je bila obavezna učiniti još prije tri godine.
No, istovremeno zvaničnici zemlje koja je posvađana gotovo sa svim svojim susjedima svaku priliku koriste da istaknu da je Srbija lider u regionu.
Ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić otišao je najdalje, kada je rekao da „namera i želja Srbije nije da se tuži, nego da gradi dobrosusedske odnose i sarađuje na putu ka intregaciji u EU.“ Prema Jeremićevom mišljenju, Srbija ulaže velike napore kako bi imala dobre odnose sa susjedima. “Srbija čini daleko više od bilo koga drugog da bi odnosi u regionu bili dobri. Srbija nijednim svojim gestom, nijednim svojim postupkom nije nanela štetu nijednom svom susedu, a susedi Srbiji jesu. Srbija je lider u regionu i mnogi joj na tome zavide”, kaže Jeremić.
Sa ovim cinizmom, ili bez njega, Srbiji predstoje procesi u kojima će teško doći do pravde, kažu pravni stručnjaci i iznose uvjerenje da će iz oba procesa, i protiv Srbije i protiv Hrvatske, isplivati novi dokazi o planovima zvaničnog Beograda i njihovoj realizaciji u rušenju hrvatskih gradova. Izvjesno je da će najbolje proći advokati, čija se moguća zarada procenjuje na milione dolara.


Jelena Milić, direktorica centra za evroatlantske integracije
“MEĐUNARODNA ZAJEDNICA PODRŽAVA BORISA TADIĆA DA USVOJI LAŽNU REZOLUCIJU O SREBRENICI”
Jelena Milić, direktorica Centra za evroatlanske integracije, za naš list kaže da je više puta upućivala pismo predsjedniku Borisu Tadiću u kome je tražila da Skupština Srbije što prije usvoji Rezoluciju o Srebrenici, međutim Tadić nikada nije odgovorio na pismo niti je bilo šta po tom pitanju poduzeo.
“U februaru prošle godine velika grupa nevladinih organizacija iz Srbije tražila je od Tadića da se po ugledu na Evropski parlament zauzme da i naš parlament usvoji rezoluciju o 11. julu kao danu sećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Mi ne vidimo prepreku da se rezolucija ne usvoji imajući u vidu skupštinsku većinu koja tvrdi da je potpuno posvećena evropskim integracijama i saradnji sa Haagom. Korist od takvog gesta bi bila velika.
Međutim, prema mojim saznanjima Skupština Srbije se sprema da napravi jedno polurešenje i da usvoji ne rezoluciju, nego deklaraciju koja je uredba manjeg značaja, kojom će se osuditi teški zločini u Srebrenici bez spominjanja reči - genocid, i svi drugi zločini.
Ja mislim da je to loše rešenje iz više razloga. Ako je Srbija istinski posvećena evropskim integracijama, onda bi Srbija morala da poštuje tako važnu odluku kao što je Rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici i preporuka Evropskog parlamenta da uradi isto. Da se ne lažemo, Srbiji je u poslednjih mesec dana dosta progledano kroz prste kada su u pitanju evropske integracije. Bilo bi jako dobro da Srbija, kad već ne može da uhapsi Ratka Mladića, pokaže zrelost i da u skupštinskim dokumentima ne izbegava termin - genocid.
Odrednica genocid je već korištena u presudi Haškog tribunala generalu Krstiću. Genocid se jasno pominje i u presudi Međunarodnog suda pravde u sporu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz februara 2007. godine. Sud je presudio da je Srbija prekršila svoje obaveze jer nije sprečila genocid i što je propustila da Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju preda generala Ratka Mladića, optuženog za genocid. U presudi iz 2007. godine jasno se navodi da Srbija mora odmah da preduzme sve korake kako bi osigurala puno poštovanje obaveze da kažnjava izvršenje genocida. Bivši Tadićev savetnik Jovan Simić kazao je da presuda MSP-a obavezuje Srbiju da se jasno distancira od ratnih zločina i da Skupština mora da donese jasnu rezoluciju u kojoj se osuđuje genocid u Srebrenici. Ako Srbija to ne bude uradila, ona neće moći, kako tvrdi Simić, da se poziva na međunarodno pravo u drugim slučajevima, a mogle bi da uslede i druge posledice. To je isti sud pred kojim Srbija očekuje fer i pravično suđenje o proglašenju statusa Kosova. Bilo bi nezgodno sada usvojiti jednu ‘vodenu’ deklaraciju kojom će se osuditi svi zločini, da li će to biti od sudnjeg dana ili 1941. godine, bez toga da se eksplicitno istakne i posebno usvoji rezolucija o Srebrenici.
Srbija sada odbija da prihvati termin genocid za osam hiljada ubijenih pripadnika jedne vere muškog pola, a pri tom se ‘gađa’ terminom genocid za ono što su bila etnička čišćenja i intervencije u Hrvatskoj. Šta to sada znači, da mi moramo sve da nazovemo genocidom ili da ništa ne nazovemo tim imenom? Mislim da je to velika uvreda porodica žrtava u Srebrenici i da je Srbija na dobrom putu da obesmisli svo progledavanje kroz prste koje međunarodna zajednica u poslednje vreme čini. Moj strah je da postoji prećutna saglasnost međunarodne zajednice da se tako nešto uradi, dakle da se usvoji vodena rezolucija”, kaže za naš list Jelena Milić.


Srđa Popović, advokat
“SRBIJA JE TUŽILA HRVATSKU DA BI SPRIJEČILA IZVOĐENJE DOKAZA PROTIV BEOGRADA”
Srđa Popović, jedan od najpoznatijih beogradskih advokata, za naš list iznosi motive zbog kojih je po njegovom mišljenju srbijansko rukovodstvo podiglo tužbu protiv Hrvatske:
“Ja mislim da je Srbija ovu kontratužbu podnela da bi sprečila izvođenje dokaza koje bi se izvodilo u slučaju hrvatske tužbe i da je to jedan potez koji sada samo treba da omogući da se napravi neki kompromis i da se povuku obe tužbe”.
Na pitanje zbog čega je u interesu Srbije da je Bosna i Hercegovina nestabilna, odnosno zbog čega srbijansko rukovodstvo na čelu sa Borisom Tadićem sarađuje isključivo sa Miloradom Dodikom, Popović kaže: “Podsticanje te nesigurnosti i neizvesnosti u Bosni treba da bude neka kontrateža ovom priznavanju Kosova. Postoje tu neke vrlo široke fantazije da tu može da dođe do neke trampe - ako ovo bude konačno rešenje za Kosovo, zašto mi ne bismo mogli tražiti pravo na samoopredeljenje Srba u Bosni. Ja mislim da je to ta logika”, kaže Popović.

DOBROSUSJEDSKE SVAĐE


SRBIJA - BOSNA I HERCEGOVINA
Odnosi dvije zemlje na vrlo niskom nivou nakon otvaranja slučaja Dobrovoljačka. Sporne i mnoge druge stvari: Tuzlanska kolona, presude Iliji Jurišiću, neimenovanje ambasadora BiH u Beogradu, izbjegavanje usvajanja Deklaracije o Srebrenici, presuda Međunarodnog suda pravde da Srbija nije učestvovala u genocidu u Srebrenici, uplitanje u unutrašnje odnose u BiH podrškom politici Milorada Dodika.


SRBIJA - HRVATSKA
Nakon što su oba hrvatska predsjednička kandidata izjavila da neće povući hrvatsku tužbu za genocid koja je podnijeta Međunarodnom sudu pravde 1999. godine, Srbija je Međunarodnom sudu pravde u Hagu podnijela krivičnu tužbu protiv Hrvatske za genocide nad Srbima tokom rata od 1991. do 1995. godine.


SRBIJA – KOSOVO
Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova i smatra ga svojom teritorijom, zbog čega je pred Međunarodnim sudom pravde pokrenula proces za utvrđivanje legalnosti kosovskog proglašenja nezavisnosti.


SRBIJA – CRNA GORA
Odnosi između dvije zemlje su znatno zahladnili nakon što je Podgorica priznala nezavisnost Kosova, a Beograd otkazao gostoprimstvo crnogorskom ambasadoru.