Milić: Srbija treba da uči od Crne Gore

Crna Gora je bila bombardovana pa su ljudi skupili hrabrosti da objektivno govore što se desilo: pokojni Šime Dedović sa saradnicima je obilazio sjever Crne Gore i objašnjavali su da je NATO isto što i antifašističke tekovine, ukazivali na civilne žrtve i bili zagovornci da se priznaju tragedije na Kosovu i da se skupi hrabrosti i ide u Alijansu - kaže Milić

Crna Gora je jedina građanski orijentisana država i zato je ona uspjela da pobjegne od svega onog što je zadesilo Srbiju, BiH i ostale države - kaže Jelena Milić u intervjuu Pobjedi i naglašava da ruski uticaj dolazi različitim kanalima i da jednog dana „mečka može da zaigra i pred Vučićevim vratima“, ali i da je sve u Srbiji uslovljeno rješenjem kosovskog pitanja. Ističe da se nada da će odnosi Srbije i Crne Gore u budućnosti biti bolji.

POBJEDA: Crna Gora je dobar primjer kako se odupire ruskom uticaju: iako je najbliži susjed Srbija je malo što primijenila od tog iskustva. Kako procjenjujete odnose između dvije države u budućnosti jer, pored nekoliko neriješenih pitanja, imamo i presudu za državni udar za koju se u Srbiji govori da je uperena isključivo protiv Srba i da se ništa više nije desilo?

MILIĆ: Srbija može i hoće da uči od Crne Gore samo da se riješi pitanja Kosova koje je mnogo komplikovano. Crna Gora je jedini primjer od koje Srbija treba da uči. Crna Gora je bila bombardovana pa su ljudi skupili hrabrosti da objektivno govore šta se desilo: pokojni Šime

Dedović sa saradnicima je obilazio sjever Crne Gore i objašnjavali su da je NATO isto što i antifašističke tekovine, ukazivali na civilne žrtve i bili zagovornci da se priznaju tragedije na Kosovu i da se skupi hrabrosti i ide u NATO. Sadašnje stanje je teško, Vučić mora da smiruje Srbe na Kosovu zbog budućeg statusa Kosova i sebe pozicionira kao zaštitnika i Srba u Crnoj Gori i u BiH, a njemu Dodik poslije Putina najviše radi o glavi.

Kada bi se Dodik drugačije ponašao, bilo bi svima lakše. Vučiću o glavi rade: Njemci, Rusi i Dodik. Sudim se sa Nemanjom Ristićem koji mi prijeti da će da me ubije, koji je osuđen za pokušaj puča u Crnoj Gori, ali niko nije stao na moju stranu. Ipak, nadamo se da će u budućnosti odnosi biti bolji, jer Crna Gora je jedina građanski orijentisana država i zato je uspjela od svega da pobjegne.

POBJEDA: Izvještaj Evropske komisije o napretku Srbije naljutio je premijerku Anu Brnabić i predsjednika države Aleksandra Vučića, naročito onaj dio koji se tiče medija. Pojedini tumači medijske scene pokušavaju da izvještaj omalovaže kao da EU treba da se priključi Srbiji a ne obratno. Zašto u Srbiji sve konstruktivne kritike tumače tvrdnjom da ih na zapadu ne vole?

MILIĆ: Način na koji je reagovala premijerka nije bio primjeren, ali objektivna politička okolnost je da je sve u Srbiji uslovljeno pitanjem o Kosovu: od strateških dokumenata do neotvaranja poglavlja 31 i sve to sada postaje bolno. Plašila sam se da će vezivanje pitanja Kosova za evropske integracije umanjiti podršku tim integracijama – one su zamišljene za zemlje koje nemaju teritorijalne nesporazume. Smatrala sam da na zapadu postoji objektivan odnos prema regionu, ali kao da to počinje da se gubi.

Ovdje je počelo da se govori da EU bira stabilnost zarad demokratije i skovana je fraza stabilokratija. Oni koji to kritikuju, misleći da Srbija može tek tako da prizna Kosovo i ide dalje, su oni koji ne poštuju demokratske principe. Većina u ovoj zemlji izabrana na fer izborima oslikava realno stanje u društvu. Tačno je da su mediji bili neuralgična tačka Vučića.

Naravno da su tabloidi nepodnošljivi i na televizijama sa nacionalnom frekvencijom ponovo imamo koketiranje sa govorom mržnje, etiketiranje ljudi, ali i kvalitet medija je pod znakom pitanja. Oni koji sebe smatraju ugroženim medijima poput dnevnika „Danas“ ili TV N1 takođe su ostrašćeni, u njima ne možete naći informacije o ključnim stvarima poput: predsjednik Srbije je primio dezavuisanog komandanta NATO snaga u Evropi Bena Hodžica..... Stanje u medijima je gore nego što je rekla EK, ali ne zbog onoga što je EK rekla već zbog onoga što ni ona ne vidi. U Srbiji kritike dolaze od onih koji su manje svjesni geopolitičkih okolnosti od vlasti i tu je problem.

POBJEDA: NATO savez je prije dva mjeseca obilježio 70 godina postojanja, jedna od poruka je i očuvanje mira. Jasno je da Srbija ne može ostati vojno neutralna, kroz program Partnerstvo za mir ima dobru saradnju sa Alijansom. Zašto se onda potencira priča o vojnoj neutralnosti? Da li se kroz tu priču dodvorava Rusiji?

MILIĆ: Srbija u okviru kvadriliterale sarađuje sa tri zemlje NATO-a, pojačala je saradnju sa Mađarskom, na vojnoj paradi u Nišu je letio ruski helikopter sa ruskim pilotom i pod ruskom zastavom, ali nema diplomatskog statusa za ruski humanitarni centar.

Oni koji kritikuju Vučića što ne gura Srbiju ka zapadu su oni koji getoiziraju Srbiju. Da nije toliko povjerenje između Srbije i NATO da li bi ova kriza i ova teška provokacija prošla ovako mirno. Ne vidim zašto ne možemo da ostanemo vojno neutralni, ali se ništa strateški ne može odlučiti dok se ne riješi pitanje Kosova. Treba sagledati istorijske, spoljnopolitičke okolnosti i napraviti novu spoljnopolitičku strategiju na realnim osnovama. Teorijski priča da se nešto ne može je kontraproduktivna. Kao da ne postoji Švedska i Finska koje dobro sarađuju sa NATO iako su formalno neutralne. Treba pratiti jačanje NATO i jako je dobro što se jača i naučno-tehnička saradnja sa Alijansom.

POBJEDA: Na čemu se u Srbiji temelji ljubav prema Rusiji; nema preciznih podataka koliki procenat stanovnika podržava Rusiju i stiče se utisak da su obožavaoci Rusije zbog svoje glasnosti u većem broju. Kada se naljuti na zapad onda se priziva u pomoć Rusija, a zapravo ništa od njih Srbija ne dobija. Kakva budućnost čeka Srbiju sa tako neracionalnim stavovima?

MILIĆ: Da li je bilo kome palo na pamet da ruski uticaj koji dolazi različitim kanalima može jednog dana da zaigra mečka i pred Vučićevim vratima ukoliko ne drži politiku otvorenih vrata prema ruskom uticaju. Da ja imam nad glavom rezoluciju 1244 vjerovatno bih ćutala i morala da popuštam u nekim stvarima. Šta se dešava kada Rusija sve brutalnije počinje da artikuliše svoje interese kroz sistem bezbjednosti i vojne sindikate Srbije koji su glavni sagovornici u progresivnim medijima.

U sve to sada je umiješan i Mlađan Đorđević, a bio je umiješan i u ometanje sticanja nezavisnosti Crne Gore preko Srpske pravoslavne crkve. Postoje u Srbiji strukture unutar sistema koje nijesu za kompromisno rješenje za Kosovo, a bez rješenja nema napretka ka EU i evroatlantskim strukturama. Srbiju ubija nedosljednost.