EU i NATO integracije iskoristiti za eliminizaciju politizacija etniciteta u regionu

Procesi integracija u EU i NATO u kojima zemlje Zapadnog Balkana mogu da učestvuju jedinstveni su procesi koji mogu da se iskoriste ne samo da bi se aktuelne političke elite umilile zapadnoj međunarodnoj zajednici ili ne samo za da bi zapadna međunarodna zajednica iz nekih svojih interesa jednog momenta odlučila da neke zemlje primi ili ne, nego i za iskrenu i dugotrajnu stabilizaciju regiona, te za otvaranje teških i bolnih tema, pa ako je moguće i za eliminizaciju postojećeg opasnog trenda - politizacija etniciteta u regionu.
Ovo je, gostujući u Dnevniku TV1, izjavila Jelena Milić, direktorica Centra za evroantlantske studije iz Beograda, koje je zagovornica članstva u NATO savezu. 
Mišljenja je od 1995. i 1999. i iskustva koje su Srbija i BiH imale sa NATO-om, do danas prošlo mnogo vremena, te da je aktuelni geopolitički trenutak takav da proces demokratizacije društva i stabilizacije regiona ne može da se postiže samo kroz evropske integracije. 
Stoga smatra da je vrijeme da se tema članstva u NATO savezu još jednom otvori.
"Svjedoci smo važnih koraka koje je Crna Gora završava u procesu svog članstva u NATO-u. Mislim da je ona uspjela pobjeći iz ovog regionalnog konteksta upravo zato što nije imala u svom Ustavu i u svom uređenju toliku politizaciju etniciteta, kao što to vidimo u Makedoniji, na Kosovu, te u Srbiji i BiH, ali i Hrvatskoj", istakla je Milić.
Osvrnula se i na utiacj Rusije u regionu Zapadnog Balkana, sa akcentom stagnaciju evroatlantskih integracija BiH.
"Dovoljno sam pratila taj proces i znam da je BiH imala MAP, te da je čak i u RS podrška NATO integracijama bila veća i da Vlada RS nije osporavala državne napore u procesu integracija u NATO. Taj otkoln se poklopio sa pojačanim ruskim interesom i sa otklonom političkih elita u RS od svojih prethodnih politika. Mislim da je to jako opasan trend", upozorila je ona.
U cijelom regionu, smatra, najveći sigurnosni problem je pitanje nekažnjivosti za ratne zločine i u tom kontekstu, odsustvo reformi sistema sigurnosti, ali i mogućnost da ta dva faktora postanu glavni način na koji Rusija artikuliše svoje interese, a glavni komunikacijski kanal bude Srpska pravoslavna crkva i novi narativ o sabornosti Srba u regionu.