Radio Televizija Vojvodine, 27.11.2012.

Radio Slobodna Evropa, 20.11.2012.

"Očekujem pritiske da se od rasprave odustane, ali odustajanja neće biti", poručio je Jeremić, bivši šef diplomatije Srbije.

Koliko god bila kontroverzna presuda Haškog tribunala o oslobađanju hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača za zločine počinjene tokom akcije hrvatske vojske "Oluja" istražujemo kuda vodi potez ovaj predsednika GS UN Vuka Jeremića.

Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske studije najpre kaže da je neodgovoran način na koji je Jeremić na zvaničnom Twitter profilu komentarisao ovu kontroverznu presudu.

"Mislim da je apsolutno neprimereno funkciji koju on obavlja i da to može da ima negativne posledice", ocenjuje ona.

Milić smatra da Jeremiću nije u interesu da zaista ispita ulogu ad hoc tribunala.

"Vi zakazujete ovakvu debatu u UN-u, ne nudeći alternativu - vama nije iskren cilj da vidite šta je doprinos tranzicionoj pravdi od strane ad hoc sudova, već nešto očito potpuno drugo, a to je da se unapred pripremi teren da se diskvalifikuju sve iduće presude koje su ostale u Haškom tribunalu, a mahom se tiču Srebrenice. Ono što je meni takođe zaparalo uši u ovoj dvoličnosti Jeremićeve kampanje, jeste činjenica da on nije reagovao pre ove presude - kada je predsednik Srbije Tomislav Nikolić vređao, po meni, UN sudove i stalni sud pravde i Haški tribunal, tvrdeći da se u Srebrenici nije desio genocid, bez obzira što imamo dve pravosnažne presude i u jednom i u drugom sudu koje to kažu", navodi Milić.

Već naneta šteta Srbiji

Direktorka Centra za evroatlantske studije upitana kako joj izgleda Jeremićeva argumentacija da on smatra da Haški tribunal nije ispunio svrhu, jer kako kaže, ne može se pomirenje graditi tako što će se neki zločini negirati, odgovara:

"Da su oni zaista zainteresovani za žrtve Oluje i za pravdu za žrtve Oluje - a radila sam u Helsinškom odboru na projektu 'Hoću kući', prvom projektu povratka izbeglica iz Knina i Krajine natrag u Hrvatsku - oni bi sada gledali da pritiskaju međunarodnu zajednicu, pre svega Evropsku uniju da pred Hrvatsku postavi uslov za daljnja suđenja pred domaćim sudovima".

Milić ističe da to što su Gotovina i Markač oslobođeni ne znači da ratni zločini počinjeni u Oluji mogu da zastare i da ne postoje drugi mehanizmi na kojima se oni mogu procesuirati.

Postavlja se pitanje do čega može dovesti Jeremićeva inicijativa, ako se zna kako su završavale druge pred međunarodnim institucijama - počev od rezolucije za Ujedinjene nacije o Kosovu, pa do zahteva Međunarodnom sudu pravde oko legalnosti proglašenja kosovske nezavisnosti.

"Vuk Jeremić je već naneo štetu Srbiji. Ja verujem da će se nama fakturisati činjenica da smo mi progurali našeg predsednika Generalne skupštine mimo volje određenih članica EU. I ovo sad što radimo prema Hrvatskoj, bojim se da će nam se negde jednom kasnije vratiti, u procesu eventualnom pridruživanju EU", ocenjuje Milić.

SETimes, 19.11.2012.

"Many countries in the region have started to set up an institutional framework for co-operation between the NGOs and public institutions," Karin Shultz, director of development consulting at the Swedish Institute for Public Administration, an organisation that specialises in capacity building and institutional development in coun-tries in transition, told SETimes.

"What they now need is to implement and truly utilise these frameworks," Shultz said.

Promoting civil sector participation in policy-making is required under the EU accession process, including in sensitive issues such as defence policy.

In Macedonia, the government designated a special department to serve as a bridge between state institutions and the 7,000 NGOs that operate there.

Civil sector-government co-operation is generally positive, according to Emina Nuredinovska, department chief at the NGO Center for International Co-operation in Skopje.

"Our ideas are not always fully implemented and turned into legal provisions, but the consultative process is improving," Nuredinovska told SETimes. Nuredinovska said NGOs should be more proactive and more readily come up with initiatives.

"The organisations working under government protection can achieve much more than others working independently," Zorica Dimovska of the Women Organisation in Skopje's Centre municipality told SETimes.

Dimovska's NGO is part of the civil initiative Aman!, which is protesting high energy prices. Aman! said it wanted to start a civil initiative to collect 10,000 signatures to amend the Energy Law, but has been waiting for a month for the required go-ahead from parliament.

Civil society can give valuable analysis and recommendations, but government ultimately executes policies, according to Jelena Milic, director of the Centre for Euro-Atlantic Studies (CEAS) in Belgrade.

CEAS conducted a poll on how government officials and civil society activists perceive which policies and main actors can facilitate and advance reforms.

"Most respondents have a positive attitude towards Serbia's EU integration as well as the possibility of that process to contribute to the reform in the security sector," Milic told SETimes.

Based on its findings, the CEAS will recommend the Serbian government adopt a coherent foreign policy strategy whose priorities will be EU integration, co-operation with NATO and regional co-operation.

Goran Petrovic, the first democratically nominated chief of security in Serbia and current official in Serbia's Social-Democratic Party, also supports active NGO participation in security reform.

"The civil sector role is highly important in this field ... [since] political parties usually propose reforms only while they are in the opposition," Petrovic told SETimes.

e-Novine, 18.11.2012.

Iako niko iz državnog vrha Srbije nije želio objasniti kako će dalje funkcionirati saradnja Beograda i Haga, iz Vlade je samo saopćeno da tužilaštvu ubuduće neće biti dostavljana tražena dokumentacija, izveštava Al Jazeera navodeći Dačićev stav da presuda od petka može ostaviti teške posljedice i po regionalu saradnju.

Umjesto dosadašnjih susreta i sastanaka, zvaničnici Beograda i ICTY-ja od sada će komunicirati samo pisanim putem. Odluka Vlade Srbije da svede saradnju s tim međunarodnim sudom na tehnički nivo podrazumijeva formalnu korespodenciju i skidanje sa dnevnog reda svih zahteva iz Haga za dostavu dokumentacije.

Takav odgovor Beograda na presudu Apelacionog veća u slučaju Gotovina-Markač tražio je premijer Dačić.

"Haški sud može da donese bilo kakvu presudu, ali mislim da će u anale ući to da su dva veća jednog istog suda doneli doneli dve tako oprečne presude", kaže Dačić. "Ovo će ostaviti teške posledice, pre svega po proces pomirenja u regionu. Kako neko od nas traži da osudimo sve zločine, a drugi mogu da ne osude zločin prema srpskom narodu?", pita Dačić.

Izručenjem Ratka Mladića, a potom i Gorana Hadžića, Srbija je zvanično završila saradnju s ICTY-jem. Poslije hapšenja preostalih bjegunaca, saradnja se svodila na dostavljanje potrebne dokumentacije. S druge strane, Srbija iz Haga pokušava dobiti arhivsku građu, ali i dozvolu da pojedini osuđenici kazne izdržavaju u Srbiji.

Zbog toga je za Jelenu Milić iz Centra za evroatlanske studije odluka Vlade u Beogradu bila "histerična". Milić je za Al Jazzeru rekla da je poznato da je bilo pokušaja da se evenutalno nekima od osuđenih omogući služenje kazni u Srbiji te da ostaje da se vidi hoće li vlada sad tu granu da preseče.

Odnos Beograda s Tužilaštvom ICTY-ja u velikoj mjeri utjecao je u posljednjih 12 godina na kretanje zemlje ka Evropskoj uniji. Zbog toga će Milanu Antoniću iz Komiteta pravnika za ljudska prava biti zanimljiva reakcija iz Brisela. "Ja očekujem da će ukoliko srpska država bude istrajavala u ovakvoj retorici prema Hagu i EU zaoštriti pojedine stavove i sa pravom tražiti da Srbija nastavi saradnju sa Hagom", kazao je on.

Al Jazeera, 17.11.2012.

Danas, 14.11.2012.

Ipak, oni upozoravaju da postoji opasnost da će diplomate biti u najvećoj meri po birane „stranačkom ključu“, dok će „stručnost biti u drugom planu“. Podsetimo, naš list je juče ekskluzivno objavio izvode iz Mrkićevog pisma u kojem se ambasadori i konzulu kritikuju, između ostalog, i zbog otpora novoj vlasti u Beogradu.

Ognjen Pribićević, saradnik Instituta društvenih nauka i bivši ambasador u Nemačkoj, kaže za Danas da „svaka vlada ima pravo da u ključnim državama za ambasadore postavi ljude od poverenja, ali ukoliko su Mrkićevi navodi tačni, to pismo treba tumačiti i kao samokritiku, jer diplomate ne deluju samostalno od MSP u Beogradu“.

„Imajući u vidu činjenicu da šef srpske diplomatije deli packe diplomatama možemo da zaključimo da postoje krupni problemi u čitavom Ministarstvu, od ministra do poslednjeg radnika. Ključno pitanje glasi ko će doći na mesto ambasadora koji budu povučeni. Bojim se da će se u diplomatiji ispoljiti problem ograničenih ljudskih resursa koji je evidentan na svim nivoima vlasti, počev od opština“, komentariše Pribićević.

Dragomir Anđelković, istoričar i analitičar, ocenjuje za Danas da u diplomatskoj mreži Srbije „dominiraju kadrovi DS koji se ne ponašaju kao diplomate već kao nameštenici stranke, pa je logično što je Mrkić uputio te kritike“. „Nema ničeg neobičnog u zahtevu nove vlasti da diplomate isprate njene aktivnosti, ali druga strana medalje odnosi se na pitanje da li nama uopšte treba partijska diplomatija ili je neophodna puna profesionalizacija“, ukazuje Anđelković.

Prema mišljenju Seške Stanojlović, spoljnopolitičke novinarke, „očigledna je namera nove vlade da promeni kadrove u svim državnim institucijama i strukturama, ali nažalost, te promene su nagore, a ne nabolje“.

„Na najodgovornije funkcije postavljaju se ljudi koji nisu dorasli važnim zadacima. Na primer, umesto izuzetne ambasadorke Jelice Kurjak novi ambasador u Moskvi biće Slavenko Terzić, koji je diplomatski anonimus“, ocenjuje Stanojlovićeva za Danas.

Jelena Milić, predsednica Centra za evroatlantske studije, kaže za Danas da je Mrkićevo pismo „pre svega potvrda koliko je nova vlast raštimovana i klimava, što ne ostavlja dobar utisak u svetu“. „Ne postoji nacionalna strategija spoljne politike, a ciljevi i prioriteti se suviše često menjaju i neretko su u neskladu jedni s drugima, pa donekle mogu da razumem da naše diplomate rade u teškim uslovima i da ponekad nemaju adekvatne smernice. Ipak, ako se nova vlast ne sviđa našim diplomatskim predstavnicima, treba da se povuku, a ne da otaljavaju posao“, ističe Milićeva.

**********

„Bez komentara“

U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije nisu želeli da daju ikakav komentar na saznanja Danasa o pismu šefa diplomatije Ivana Mrkića. „Nemamo ništa protiv Danasa, već samo ne želimo da u medijima komentarišemo tu temu“, rekli su nam u Mrkićevom kabinetu povodom saznanja o njegovim kritikama na račun ambasadora zbog „nerada, ležernosti i otaljavanja posla“.