OJAČATI OHR I UKLONITI DODIKA

ROBERT GELBARD, MIROTVORAC

Poenta je da BiH treba biti održiva država. To ne znači da će biti unitarna država, SAD su federalni sistem, ali moraju postojati funkcionalne nacionalne institucije koje omogućavaju da država funkcionira. I to treba biti urađeno uz snažnu podršku, političku volju i volju EU, SAD-a, Rusije i nekoliko drugih kako bi ovo bilo uspješno Harriman institut Columbia Univerziteta organizirao je 12. novembra online sesiju Razmišljanja o Dejtonskom mirovnom sporazumu: 25. godišnjica, na kojoj su o trenutnoj situaciji i perspektivama razgovarali penzionisani američki ambasador Robert S. Gelbard, suosnivač Vijeća za politiku demokratizacije Kurt Bassuener, kopredsjedavajući US-EU Alliance Reuf Bajrović i direktor sarajevskog O kanala Almir Šećkanović. Moderator zanimljivog razgovora bila je profesorica međunarodnih odnosa na Columbiji Tanya Domi, koja je od 1996. do 2000. u Sarajevu bila savjetnica tadašnjeg šefa Misije OSCE-a u BiH, američkog ambasadora Roberta Barryja, te predsjedavajuća OSCE-ove komisije za medije u BiH. Dani u formi intervjua, uz dozvolu organizatora sa Harriman instituta, prenose izlaganje ambasadora Gelbarda koji je nakon Dejtonskog sporazuma bio američki izaslanik za Balkan.

image

"Imenovanje Roberta Gelbarda za specijalnog predstavnika SAD-a za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma bilo je jasno motivirano: u svojoj dugogodišnjoj diplomatskoj karijeri Gelbard je dobio atribut grubijana koji se ne usteže od suočavanja sa naizgled nerješivim problemima. Rođen je 1944. u New Yorku, a njegova je prva funkcija bila zamjenik direktora za zapadnoevropske poslove u State Departmentu od 1982. do 1984. Slijedi godina u kojoj je zadužen za Južnu Afriku, a od 1985. do 1988. za Južnu Ameriku. Potom je bio ambasador SAD-a u Boliviji do 1991, kada odlazi na dvogodišnju dužnost pomoćnika državnog sekretara za međunarodne poslove. Od 1993. pa do postavljenja na mjesto specijalnog predstavnika SAD-a za BiH, Gelbard je bio pomoćnik za međunarodnu borbu protiv droge. Svoju karijeru napravio je goneći latinoameričke trgovce drogom i haićanske majstore puča, no treba reći da dijeli i mnoge kvalitete Richarda Holbrookea s kojim ga porede. Sam Gelbard dolazak u Bosnu tumači svojom već pomenutom neotesanošću: Ne možete biti obzirni sa ljudima u Bosni. Nemamo vremena da to budemo, a ionako nisam siguran da vodeće figure u Bosni razumiju obzirni pristup. Od svog postavljenja Gelbard se zalaže za odlučniji pristup SAD-a u Bosni. Američki funkcioneri tvrde da bez određenog rizika američke snage nikad neće moći napustiti Bosnu: izbor Gelbarda potvrđuje odluku predsjednika i državnog sekretara da preuzmu taj rizik", objavili su Dani u uvodu intervjua s Gelbardom, u broju 69 u februaru 1998.

Gelbard se bavio i Kosovom. On je bio taj koji je Slobodanu Miloševiću u proljeće 1998. zvanično najavio da će tadašnja Savezna Republika Jugoslavija biti bombardovana, ali i taj koji je nešto prije Oslobodilačku vojsku Kosova opisao kao "bez ikakvih pitanja, terorističku grupu".
"Prvo želim zahvaliti Harriman institutu i Columbija univerzitetu, a naročito tebi, Tanya, što si me pozvala na ovu važnu raspravu. Imao sam veliku privilegiju što sam bio uključen u implementaciju Dejtonskog sporazuma samo dvije sedmice nakon što je donesen. Richard Hoolbruke mi je rekao da odem u Sarajevo i da radim na tome. Onda sam se nakon mjesec opet vratio u regiju, na svoj prvi sastanak sa Miloševićem i nakon toga se vratio u Sarajevo. Nedugo zatim, Bijela kuća je zatražila od mene da dizajniram strategiju i plan za hvatanje ratnih zločinaca i to sam i uradio. Napravio sam multilaterarnu grupu u tu svrhu. I nakon toga sam naslijedio Richarda Hoolbruka, ako je to uopće moguće, i započeo sam da vodim politiku Sjedinjenih Država prema Balkanu i to sam radio sve do kraja rata na Kosovu. Održao sam snažnu vezu sa regijom, a naročito sa Bosnom i Hercegovinom koju, nažalost, nisam mogao posjetiti zadnju godinu zbog poznatih razloga", kaže na početku razgovora Robert Gelbard.

DANI: Kako danas vidite Dejtonski sporazum?

GELBARD: Kao što si rekla na početku, ovo je bio sporazum kako bi se zaustavio rat i kako bi se zaustavilo ubijanje i u tom smislu je bio i uspješan. Ali sporazum je imao mane od samog početka, to smo znali od trenutka kada je i potpisan. Nebitno o kojem se aneksu radilo, znali smo da je bilo značajnih mana. Problem sada, 25 godina kasnije, jeste kako da Dejtonski sporazum pretvorimo u nešto drugo kako bi Bosna i Hercegovina postala uspješna i održiva država. Ako se to ne uradi, to će značiti da Bosna i Hercegovina neće uspjeti.

DANI: Zašto tako mislite?

GELBARD: Bosna i Hercegovina trenutno stagnira i nastavit će da stagnira bez nekih dramatičnih promjena. Jasno je da nedostaje vodstva od samih vođa u zemlji, ali jasno je da nedostaje inicijative od EU i SAD-a. Prepoznao sam da kada je došla Bushova administracija, ona nije željela da ima išta sa Bosnom i Hercegovinom jer je to bio ''Clintonov problem''. Fokusirali su se na Kosovo. Kada je došla Obamina administracija, imala je blag interes za regiju, za Kosovo i nekoliko drugih mjesta, ali ne značajno. I naravno, ni zadnje četiri godine nam nisu pomogle. Sada postoji prilika, ali moram i reći da se Europska unija povukla od svojih odgovornosti prema ovom području. Bilo je nekih uplitanja u područje Srbije i Kosova, naročito sa Kathy Ashton, ali ne i u Bosni.

DANI: Može li se to promijeni?

GELBARD: Mislim da je sada potrebno poduzeti nekoliko koraka. Moram se vratiti unazad, izvinjavam se što ovo govorim, ali vraćam se na 1991. godinu i riječi Ivana Pavla: ''Ovo je vrijeme za Europu'' i čekali smo na Europu da uradi ono šta je rekla da će uraditi. U ponedjeljak (9. novembra) je Angele Merkel razgovarala sa Joeom Bidenom i kazala da je Europa spremna da preuzme mnogo više odgovornosti, ali nije bila specifična gdje i kako. Ovo je područje gdje Europa ima obavezu i mogućnost da preuzme puno više odgovornosti, zajedno sa snažnom pomoći Sjedinjenih Država. Bilo je govora o drugom Dejtonskom sporazumu ili nekom konferencijom takve vrste i možda je to i potrebno. Ali, ono što je zaista potrebno je da pronađemo načine da Republiku Srpsku učinimo entitetom koji više sarađuje.

DANI: Nije li po Dejtonskom sporazumu to bio posao visokog predstavnika koji je za to dobio bonske ovlasti?

GELBARD: Bio sam zaprepašten što se Europska unija ogradila od upotrebe bonskih ovlasti. Mislim da visoki predstavnik treba biti čvrst, mislim da onaj ko je na toj poziciji treba da ima širok spektar ovlasti i da ih koristi, da provodi zakone i zahtjeve koji se trenutno ignorišu. Carlos Westendorp, kada je bio visoki predstavnik 1999. godine, uklonio je predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena - uz moje ohrabrivanje, moram reći. Stvari poput ovih se opet moraju provoditi. Milorad Dodik se ne može odlučiti da li želi neovisnu državu ili želi biti dio Srbije ili želi ostati u sastavu Bosne i Hercegovine kako bi je uslovljavao, kako bi je spriječio da postane održiva država.

DANI: Može li BiH biti održiva sa svojom strukturom u kojoj su entiteti, distrikt, kantoni...?

GELBARD: Poenta je da BiH treba biti održiva država. To ne znači da će biti unitarna država, Sjedinjene Države su federalni sistem, postoje i druge države koje imaju federalne sisteme, ali moraju postojati funkcionalne nacionalne institucije koje omogućavaju da država funkcionira. Centralna banka je ona koja funkcionira, bio sam duboko umiješan u stvaranju sporazuma o nastanku Centralne banke i monetarnog odbora. Trebaju postojati državne institucije koje su funkcionalne i to treba biti urađeno uz snažnu podršku, političku volju i volju EU, SAD-a, Rusije i nekoliko drugih kako bi ovo bilo uspješno. Reći ću još jednu stvar, mislim da i susjedne zemlje treba da sarađuju. Jedno od bitnih pitanja o kojem stalno mislim je kako je Hrvatska mogla da se pridruži Europskoj uniji. Smatram da Hrvatska ne sarađuje po pitanju Bosne i Hercegovine. Vjerujem da ima teritorijalne ambicije prema dijelu zemlje i da EU i njene članice trebaju koristiti svoje ovlasti i svoju političku volju kako bi postigle da Hrvatska sarađuje na svaki mogući način.

Bio sam zaprepašten što se EU ogradila od upotrebe bonskih ovlasti. Mislim da visoki predstavnik treba biti čvrst

DANI: Šta je sa Srbijom?

GELBARD: Što se tiče Srbije, jako dobro poznajem predsjednika Aleksandra Vučića i divim se nekim njegovim aspektima. Ali igra veoma zanimljivu igru što se tiče Republike Srpske. Ponekad se trudi da drži Dodika na mjestu, a ponekad igra igre pričajući o velikoj Srbiji. Treba postojati međusobna suradnja SAD-a i EU kako bi se postarali da Srbija razumije da treba sarađivati na svaki mogući način kako bi Bosna i Hercegovina postala održiva i ozbiljna država, inače treba snositi posljedice kao i Hrvatska. Poenta je da gubimo vrijeme, vidimo da mladi ljudi odlaze iz Bosne i Hercegovine, što je i slučaj sa drugim državama zapadnog Balkana.

DANI: Kakva bi uloga SAD-a trebala biti u tome?

GELBARD: Došli smo do interesantne političke tačke sa nadolazećom administracijom Joea Bidena. Očekujem da će interes za zapadni Balkan biti veći. Znam da su Boris Johnson i Biden nakon izbora u SAD-u razgovarali o regiji. Trebamo iskoristiti taj trenutak, raditi sa Europskom unijom, sa Merkelovom i drugima kako bismo stvorili posticaj da se radi na ovome i da se napravi dramatična promjena kako bi Bosna i Hercegovina postala održiva i operativna.

DANI: Ambasadore Gelbard, da li mislite da će u Bidenovom timu za vanjske poslove ovo biti prioritet? BiH je u egzistencijalno lošoj poziciji, a spomenuli ste migracije. Vidimo da je veliki broj mladih ljudi otišao, 500 hiljada ljudi sa područja bivše Jugoslavije živi u Beču, odlaze zdravstveni radnici, jednostavno ljudi odlaze. To smatram pitanjem nacionalne sigurnosti kratkoročno, a i dugoročno. Ako nemate ljude koji će biti angažovani u ekonomiji, nećete moći imati ekonomski prosperitet i to će se odraziti na političku stabilnost, što je kontinuitet za BiH. Sa moralne perspektive, nije da nacionalni interesi imaju išta sa moralom, ali u ovom slučaju to je bio naš sporazum i trebamo se vratiti da ga završimo i da im pomognemo da žive u održivoj, mirnoj i demokratskoj zemlji. Voljela bih čuti Vaše mišljenje o prioritetima Joea Bidena.

GELBARD: Imam nekoliko stvari da kažem. Prvo, veoma je lagano učiniti ovo prioritetom jer se nijedna druga administracija, osim Clintonove, nije angažovala. Pitanje je koliko će visok biti taj prioritet. Jedan od problema nadolazeće Bidenove administracije je što je šteta koju je napravila Trumpova administracija globalna i izazovi sa kojima se Bidenova administracija suočava su globalni. Zato sam rekao da treba postojati snažno partnerstvo Sjedinjenih Država i EU kako bi ovo uspjelo. Jedno od fundamentalnih pitanja je da li EU ima političku volju da bude ozbiljna oko angažovanja u Bosni i Hercegovini. Da li je Angela Merkel ozbiljna u namjeri da vodi konstruktivnu i bitnu ulogu u ovome, da li je Emmanuel Macron spreman, da li je Velika Britanija koja, shvatam, nije u EU spremna, da li su spremne i ostale zemlje? Neliberalne također. To su jako bitna pitanja. Ali nemam dvojbe da će ovo postati važno pitanje. Drugo što želim reći, to je da mislim da smo svi ovdje malo pasivno-agresivni oko prebacivanja svega na međunarodnu zajednicu. Radio sam sa mnogo zemalja koje su prolazile kroz demokratsku tranziciju, oporavka od rata, u Latinskoj Americi, u jugoistočnoj Aziji ili Europi. Možemo pomoći da se stvori, ono što ja zovem, okvir mogućnosti i to je dijelom na međunarodnoj zajednici da pomogne sa tim. Ali taj okvir mogućnosti nakon nekog vremena treba da preuzme stanovništvo zemlje koja je u pitanju. Jedna od stvari o kojoj nismo dovoljno razgovarali je da nije bilo političke volje ljudi i elite u Bosni i Hercegovini da urade šta je potrebno kako bi njihova zemlja funkcionisala. Tu nije bilo političke volje da funkcionišu demokratske institucije. To je nešto što moramo vidjeti na djelu. Smatram da su i mediji demokratska institucija i mediji trebaju igrati bitnu ulogu kako bi natjerali te institucije da funkcionišu.

DANI: Ryan Scherba iz Balkan Blasta kaže da je odluka Trumpove administracije da se bazira na kosovski i srbijanski dijalog stavila BiH u drugi plan, čak i sa specijalnim predstavnikom Matthewom Palmerom. Europska unija se čini fokusiranom na Bugarsku i Sjevernu Makedoniju i problem oko imena. Koje su posebne mogućnosti za Bidenovu administraciju da refokusira pažnju SAD-a i EU na BiH?

GELBARD: Prvo, želim reći da svako jutro čitam Ryanove objave i mislim da je izvrstan. Drugo, mislim da Matt Palmer naporno radio, ispod radara, ali efektivno koliko je mogao biti s obzirom na okolnosti. Pokušavao je napraviti mnogo toga u Bosni i Hercegovini kao i u drugim dijelovima regije. Nije bilo lako. Mislim da nadolazeća Bidenova administracija treba raditi sa Europljanima, kao što sam rekao i na početku. Treba ojačati uticaj visokog predstavnika. Mislim da bi visoki predstavnik mogao raditi puno bolji posao da su mu date ovlasti koje su mu potrebne. Trenutno nema ovlasti jer su mu ovlasti jake onoliko koliko ih dobije od Europske unije prvenstveno, ali i od Sjedinjenih Država. Visokom predstavniku treba dati bonske ovlasti i jake znake političke podrške.

Jedan od problema nadolazeće Bidenove administracije je što je šteta koju je napravila Trumpova administracija globalna i izazovi sa kojima se Bidenova administracija suočava su globalni

I da se vratim na Ryanovo drugo pitanje o Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji. Ovo je od Bugarske nečuveno i smiješno. Vlada Bojka Burisova je korumpirana, nema kredibiliteta i vjerovatno ovo radi kako bi usmjerila pažnju sa svakodnevnih demonstracija koje se odvijaju mjesecima. Dobro poznajem Bugarsku i ovo je šala, jako loša šala. Međunarodna zajednica treba napraviti veliki pritisak na Borisova, Ahmeda Dogana i druge ljude u Bugarskoj kako bi ovaj problem odmah riješili.

DANI: Suzan Kusintzki zanima da li trenutne kandidate za državnog sekretara vidite zabrinute za Balkan? Susan Rice se, na primjer, spominje kao mogući državni sekretar, iako nije pokazivala puno interesovanja za Rusiju, Euroaziju ili za Balkan kada je bila dio Obamine administracije.

GELBARD: Mislim da trenutno nema svrhe razgovarati o mogućim kandidatima za državnog sekretara ili druge pozicije, osim možda za poziciju šefa osoblja Bijele kuće jer je imenovan. Mislim da je bitnije, a i pričali smo o tome, pitanje gledišta budućeg predsjednika SAD-a, a znamo koje je - pozitivno je. Ako i kada pokaže ozbiljnu zainteresovanost za temu, ostatak vlade će slijediti, naročito ovakvu temu.

DANI: Koji je Vaš utisak o ovoj situaciji? Šta mislite da se može uraditi u budućnosti? Koji je Vaš komentar?

GELBARD: Prvo, hvala ti što si ovo sve organizovala, mislim da je bilo jako zanimljivo. Ovo nije lako pokrenuti, 25 godina polustagnacije, ali mira, teško je promijeniti. Nije lako pokrenuti međunarodnu saradnju, ali to se može uraditi. Nije lako potaknuti bosanskohercegovačku populaciju da djeluje konstruktivno i da surađuje, ali može se uraditi. To je pitanje političke volje i razmišljanje o zajedničkoj budućnosti. Kada bih morao birati jednu stvar koja bi mogla generisati progres, to je, povratak bonskih ovlasti visokom predstavniku i uklanjanje Milorada Dodika. On treba da ide. Mislim da bi to bila iskra koja bi uspjela generisati progres na zadovoljstvo svih, jer to bi bio šok za sistem. Treba da postoji i pritisak na Hrvatsku i Srbiju, te velika politička volja Europske unije, Sjedinjenih Država i Rusije kako bi se to sve desilo..