
|
Grubo mereno, doznake predstavljaju najmanje deset posto domaćeg dohotka, dakle dohodaka koji se zarade kod kuće. Ne znam koliki je to deo ostvarenih dohodaka u inostranstvu, no imajući u vidu troškove života i strukturu potrošnje, verovatno nije mnogo više od deset posto. Ukoliko je tako, dohoci ljudi koji rade u inostranstvu i onih kod kuće su praktično iste veličine. Čak i ako bi bili upola manji, imajući u vidu razlike u broju zaposlenih, i pod pretpostavkom da su zarade i kod kuće i u inostranstvu u skladu sa doprinosom rada, a verovatnije je da je potcenjen u inostranstvu i precenjen kod kuće, jasno je da je razlika u produktivnosti ogromna. Uz to, nije nemoguće da je struktura poslova koji se obavljaju napolju u poređenju sa onom kod kuće čak lošija, to jest da je više, uprošćeno govoreći, manuelnih radnika i onih koji bi kod kuće obavljali bolje poslove. Najveća je razlika, naravno, u stopama zaposlenosti, nezaposlenosti i neaktivnosti, jer u inostranstvu veći broj ljudi radi, manji je nezaposlen, a niska je i stopa neaktivnosti.
|